Crkveni Kalendar 2018

Link za Katolički Kalendar 2018

Pravoslavni crkveni kalendar 2018
Za godinu 2018. od rođenja Gospodnjeg
7526./7527. bizantske ere

Uvodne napomene
- Kalendar donosi paralelno datume po gregorijanskom i julijanskom kalendaru.

- Crveno slovo označava velike blagdane; crno slovo manje blagdane; kurziv svece SPC ili one koji su na poseban način povezani sa SPC; (kurziv u zagradi) narodne nazive za neke dane koji su uobičajeni u SPC; ljubičasto slovo ranokršćanske svece s područja Hrvatske, koji su ujedno i pravoslavni sveci (uneseni su po julijanskom kalendaru).

- Za svaku nedjelju su donesena liturgijska čitanja, kako bi se vjernik mogao pripremiti za sveti dan. „Ev.“ znači Evanđelje, „ap.“ znači Čitanje iz Djela apostolskih ili poslanica (Apostol), „zč.“ broj odlomka pojedinog evanđelja u liturgijskoj knjizi (začalo), dok je „Ev. uskrsnuća“ – evanđelje uskrsnuća, ima ih 11 i čitaju se na jutarnjoj nedjelje ili na bdijenju uoči nedjelje. „Liturgija“ je euharistijsko slavlje.

- Za mnogo svetaca je korišten naziv „bogoliki“. To je novi prijedlog za hrvatski jezik koji tumači crkvenoslavenski termin „prepodobni“ (onaj koji se veoma „upodobio“, prisličio nekome), a koji označava svete monahe, koji su se svojim svetim životom „upodobili“ Bogu, zadobili bogolikost, koja i jest cilj kršćanske vjere. - U zadnjoj koloni donosi se pravilo posta za svaki dan u godini. U dodatku kalendara nalazi se detaljna uputa kako to koristiti. Također su u dodatku doneseni kratki obrasci pravoslavne molitve i nauka.

- Veći pravoslavni blagdani se slave nekoliko dana, pa imaju predblagdan (dan prije blagdana) i završetak blagdana (posljednji dan slavljenja).

ISPOD OVOG PDF IMATE PRAVOSLAVNI CRKVENI KALENDAR 2018 U SLIKAMA

[pdf-embedder url="https://www.neradnidani.net/wp-content/uploads/2017/12/crkveni-kalendar-2018.pdf"]

PRAVOSLAVNI CRKVENI KALENDAR 2018 U SLIKAMA

Post u Pravoslavnoj Crkvi

Post, odnosno uzdržavanje od hrane i pića u vjerske svrhe, jedan je od najprepoznatljivijih oblika pravoslavne duhovnosti. Do sada smo ga spominjali djelomično kroz razne članke, a sada ćemo ga pokušati sustavno prikazati na jednom mjestu. Dakle, kako izgleda pravoslavni post?

Prvo što moramo objasniti za katoličke čitatelje jest to, da u pravoslavlju nema razlike između posta i nemrsa. Kod katolika, post je smanjenje količine hrane (jedan normalni obrok dnevno), a nemrs potpuno uzdržavanje od mesa; kod pravoslavnih, post je ustvari nemrs. Kada pravoslavac posti, podrazumijeva se da ne jede: meso, mast, mlijeko, jaja, ribu, i sve proizvode od tih namirnica ili koji sadrže te namirnice. Pravoslavni post je ukratko, jedna vrsta (polu)veganstva.

Drugo, moramo imati na umu da Pravoslavna Crkva nikada nije donijela poseban posni propis za vjernike laike svjetovnjake. Naime, u pravoslavlju se monaški život smatra uzorom svakog vida duhovnosti, pa je tako Pravoslavna Crkva zapravo prepisala manastirska (samostanska) monaška pravila posta, i predložila ih vjernicima laicima u svijetu, koji se tom idealu nastoje približiti koliko god to mogu. To je razlog zbog kojega su ta pravila, izvana gledajući, vrlo teška, stroga, opsežna, i u svom idealnom obliku najčešće neprovediva izvan konteksta samostana. Također, ta pravila variraju: pošto u pravoslavlju nema monaških redova, nego je svaki manastir/samostan cjelina za sebe sa svojim posebnim tipikom/pravilom, tako način i stil posta znaju veoma varirati kroz razna povijesna razdoblja i u raznim krajevima svijeta. Jedno je zajedničko: gore opisani veganski stil posta se ne dira, on je univerzalan.

Treće, za razliku od nekih zapadnih duhovnih učenja, post u pravoslavlju nikada nema karakter zadovoljštine za grijehe, pošto pojam zadovoljštine za grijehe ne postoji u pravoslavlju. Također, post nema karakter mističnog sjedinjenja s Kristovim mukama, jer post za pravoslavne nije muka, nego radost, slavlje. Pravoslavna Crkva je zadržala radosni karakter posta i kroz radosni poklik „aleluja“, koji se ne samo ostavlja u korizmi, nego se i pojačava njegova upotreba; također, praktičniji vjernici i danas često jedni drugima čestitaju post, jednako kao što čestitaju blagdane.

Pravoslavni post ima dvostruki karakter: post kao iščekivanje i post kao askeza. Post kao iščekivanje znači da čovjek, ulazeći u stanje posta, ulazi u stanje pokajanja, stanje Starog Zavjeta, stanje katekumenata, iščekivanja punine Carstva Nebeskog. Fizička glad koju osjeća podsjeća ga na potrebu duhovne gladi za Kristom; uzimanje lagane i niskokalorične hrane olakšava mu um i tijelo, što mu je pomoć za sabraniju molitvu i razmišljanje o Bogu; uzimanje biljne hrane ga podsjeća na izgubljeno rajsko stanje, u kojemu je prvi čovjek prije pada u grijeh jeo samo bilje (vidi knjigu Postanka); post je njemu vanjska manifestacija unutrašnjeg kajanja za grijehe i duhovni lijek.

Pod asketskim vidom, post služi za ovladavanje nad izopačenim procesima tijela. Prije pada u grijeh, Adam je bio uravnotežen čovjek, koji je imao punu kontrolu nad sobom, nije robovao ničemu, a služio je samo Bogu. Padom u grijeh postao je rob materijalnog svijeta, vlastitog tijela i strasti. Post čovjeku pomaže da shvati „da ne živi čovjek samo o kruhu“, i da smisao njegovog života nije da se pretvori u želudac; zatim da zagospodari nad svojim strastima, očisti ih i ukroti, da pokaže tijelu „tko je gazda“, da se riješi navezanosti na ovaj varljivi i prolazni svijet.

Ako želite detaljnije upoznati druge članke slične Crkveni Kalendar 2018 posjetite kategoriju Austrija.